Svako ko živi ili je živio u inostranstvu vjerovatno se barem jednom zapitao zašto nekoliko minuta razgovora s porodicom u Bosni i Hercegovini može koštati više nego pozivi prema mnogo udaljenijim državama. U vremenu kada se video pozivi preko interneta obavljaju gotovo besplatno, klasični telefonski pozivi prema BiH i dalje predstavljaju značajan trošak za veliki broj građana, posebno za našu dijasporu.
Na prvi pogled može se učiniti da je razlog zastarjela tehnologija ili velika udaljenost između država. Međutim, stvarni razlozi leže prvenstveno u načinu funkcionisanja telekomunikacijskog tržišta.
Svaki međunarodni poziv prolazi kroz više mreža
Kada korisnik iz Njemačke, Austrije, Švedske ili Sjedinjenih Američkih Država pozove broj u Bosni i Hercegovini, njegov poziv ne ide direktno od jednog telefona do drugog. On prolazi kroz međunarodne telekomunikacijske mreže i na kraju završava u mreži domaćeg operatora kojem pripada pozivani broj.
Upravo u tom posljednjem koraku nastaje ono što se naziva terminacija poziva.
Terminacija predstavlja uslugu koju domaći operator pruža stranom operatoru kako bi poziv mogao biti isporučen krajnjem korisniku. Za tu uslugu naplaćuje se određena naknada, koja predstavlja jedan od najvažnijih elemenata konačne cijene međunarodnog poziva.
Šta je zapravo terminacija međunarodnih poziva?
Najjednostavnije rečeno, svaki operator ima kontrolu nad svojom mrežom. Ako poziv treba završiti u mreži određenog operatora u Bosni i Hercegovini, nijedna druga kompanija to ne može učiniti umjesto njega.
To znači da operator koji upravlja mrežom u kojoj se nalazi korisnički broj praktično ima isključivo pravo da naplati završetak svakog međunarodnog poziva prema tom broju.
Zbog toga terminacijske naknade imaju veoma važnu ulogu u formiranju cijena međunarodnih poziva.
Da li domaći operatori imaju monopol?
U stručnoj literaturi i regulatornoj praksi terminacija poziva smatra se tržištem na kojem svaki operator ima monopol nad terminacijom poziva u vlastitoj mreži. To ne znači da operator ima monopol nad kompletnim tržištem mobilne ili fiksne telefonije, već da nijedna druga kompanija ne može završiti poziv prema njegovim korisnicima.
U Bosni i Hercegovini svaki mobilni i fiksni operator određuje uslove pod kojima drugi operatori mogu isporučivati međunarodne pozive u njegovu mrežu, naravno u okviru regulatornog okvira koji propisuje nadležna tijela.
Upravo zbog toga regulatori širom svijeta posebnu pažnju posvećuju tržištu terminacije poziva, nastojeći spriječiti zloupotrebu tržišne pozicije i održati cijene na razumnom nivou.
Zašto Bosna i Hercegovina nije među najjeftinijim destinacijama?
Iako je posljednjih godina ostvaren napredak u smanjenju roaming cijena između država Zapadnog Balkana, međunarodni pozivi prema Bosni i Hercegovini nisu obuhvaćeni svim pogodnostima koje postoje unutar jedinstvenog evropskog telekomunikacijskog tržišta.
Zbog toga operatori iz Evropske unije ili drugih država prilikom obračuna međunarodnih poziva i dalje plaćaju terminacijske naknade domaćim operatorima u Bosni i Hercegovini.
Te troškove strani operatori zatim ugrađuju u cijenu koju plaćaju njihovi korisnici.
U praksi to znači da građanin Bosne i Hercegovine koji živi u dijaspori često plaća znatno više za poziv prema svojoj porodici nego za poziv prema pojedinim drugim evropskim državama.
Zašto internet aplikacije nemaju taj problem?
Mnogi će primijetiti da razgovor putem WhatsAppa, Vibera, Signala ili drugih internet servisa ne košta gotovo ništa.
Razlog je jednostavan. Ove aplikacije ne koriste klasičnu telefonsku mrežu niti međunarodnu terminaciju poziva. Sav govor prenosi se putem interneta kao podatkovni saobraćaj, pa nema naknada koje postoje kod tradicionalne telefonije.
Zbog toga su internet pozivi postali prvi izbor za milione ljudi širom svijeta, naročito među porodicama koje žive u različitim državama.
Može li se stanje promijeniti?
Postoji prostor za dodatno smanjenje cijena međunarodnih poziva prema Bosni i Hercegovini. To prije svega zavisi od regulatornih odluka, međusobnih sporazuma operatora i eventualnog daljeg usklađivanja telekomunikacijskog tržišta Bosne i Hercegovine sa evropskim pravilima.
Istovremeno, važno je naglasiti da operatori imaju stvarne troškove održavanja mreže, razvoja infrastrukture i pružanja usluge. Zbog toga nije realno očekivati da međunarodni pozivi postanu potpuno besplatni. Međutim, mnogi stručnjaci smatraju da postoji prostor za dodatnu konkurenciju i efikasnije određivanje terminacijskih naknada, što bi dugoročno moglo dovesti do nižih cijena za krajnje korisnike.
Najveći teret snosi dijaspora
Možda najveći paradoks cijele priče jeste činjenica da visoke cijene međunarodnih poziva najviše pogađaju upravo građane Bosne i Hercegovine koji žive i rade u inostranstvu. Oni svakodnevno održavaju kontakt sa roditeljima, djecom, prijateljima i poslovnim partnerima u domovini.
Iako se većina komunikacije danas odvija putem interneta, klasični telefonski pozivi i dalje imaju važnu ulogu. Mnogi stariji građani ne koriste aplikacije za internet komunikaciju, dok se određene institucije, kompanije i službe još uvijek oslanjaju isključivo na standardnu telefoniju.
Zaključak
Skupi međunarodni pozivi prema Bosni i Hercegovini nisu posljedica geografskog položaja niti zastarjele tehnologije. Oni su rezultat načina na koji funkcioniše međunarodno telekomunikacijsko tržište, sistema terminacije poziva i poslovnih odnosa između operatora.
Činjenica da svaki operator ima isključivu kontrolu nad terminacijom poziva u vlastitoj mreži predstavlja prirodni monopol na tom segmentu tržišta. Upravo zbog toga regulatorna tijela imaju važnu ulogu u praćenju i kontroli terminacijskih naknada kako bi se očuvala ravnoteža između održivog poslovanja operatora i interesa krajnjih korisnika.
Za milione građana Bosne i Hercegovine koji žive izvan granica zemlje, svako dodatno smanjenje cijena međunarodnih poziva značilo bi više od finansijske uštede. Značilo bi lakšu i pristupačniju komunikaciju s porodicom, prijateljima i domovinom – a upravo je to ono što telekomunikacije i trebaju omogućiti.
About Author
